Pod keramičkim plombama podrazumijevamo keramičke inlay-e (rješenje slično kompozitnoj plombi, ali kvalitetnije), keramičke onlay-e (keramičke plombe koje uključuju i vrh zuba), kao i djelimične tj. parcijalne zubne krunice. Razlika između onlay-a i parcijalne krunice je to što krunica uvijek podrazumijeva i barem jednu bočnu stranu a onlay ne.
Sve kompozitne plombe se vremenom mijenjaju, popuštaju po spojevima, pucaju, mijenjaju boju i ponekad ispadaju, a to je posljedica samog sastava i procedure izrade. Prilikom posvjetljavanja kompozitne plombe lampom tj. njenjog stvrdnjavanja dolazi do kontrakcije plombe i popuštanja spoja između plombe i zuba, a što je veća plomba (tj. što je veći kavitet na zubu), to je procenat skupljanja buduće plombe veći.
Keramika i prednost ugradnje
Budući da je keramička plomba nekompozitna, tj. da se dobija isjecanjem homogenog komada keramike, mogućnost smanjivanja jednostavno ne postoji. Na prvi pogled, bijela plomba ima tu prednost da je mehka i da može savršeno da popuni kavitet (šupljinu), ali pošto je keramička plomba napravljena u CEREC mašini na osnovu kompjuterskog skeniranja zuba, sada i čvrsta plomba može savršeno pokriti kavitet i neće ostaviti ni desetinu milimetra između zuba i plombe, dok se taj minimalni prostor između zuba i plombe popunjava cementiranjem.
Za zdravlje zuba, funkcionalnost plombe i estetiku veoma je dobro što je potrebna količina cementa minimalna, a sve je to posljedica CAD/CAM tehnologije, koja nam omogućava da zub trodimenzionalno skeniramo i da prepustimo mašini da izradi plombu tačno po mjerama dobijenim skeniranjem.
Evidentno je da su keramičke plombe najbolje rješenje koje savremena stomatologija poznaje kada je riječ o restauraciji prirodnih zuba. Korištenjem keramičkih plombi možemo u potpunosti rekonstruisati zub koji je uništen karijesom, frakturom ili starom amalgamskom crnom plombom, i to na način koji maksimalno štedi zub, dakle bez struganja.
Kakva je razlika između kompozitnog ispuna i inlay-a?
I kompozitni ispun i inlay su vrste estetskih ispuna (plomba), ali se razlikuju po vrsti materijala iz kojeg se izrađuju i načinu izrade.
Kompozitni ispuni (bijele plombe) se izrađuju direktno (odmah u ordinaciji) i najčešći su stomatološki zahvat. Oni su gotovo u potpunosti istisnuli iz upotrebe amalgamske (tamne, sive, srebrne plombe). Vežu se mikromehanički i hemijski za tvrda zubna tkiva, pa je za njihovu izradu potrebno minimalno odstranjenje karijesom promijenjenog zubnog tkiva. Uz adekvatan izbor boje i vrstu kompozitnog materijala, te oponašanjem prirodnog morfološkog oblika pojedinog zuba, moguće je postići savršen estetski i funkcijski rezultat.
Za razliku od direktnog kompozitnog ispuna, inlay se izrađuje od keramike (keramička plomba) i njegova je izrada indicirana kod nešto opsežnijih oštećenja na stražnjim zubima (pretkutnjacima, kutnjacima). Idealno je rješenje kada kvalitetno, minimalno invazivano želimo povisiti zagriz. Inlay se izrađuje indirektno u dentalnom laboratoriju na temelju otiska uzetog u ordinaciji. Gotov inlay se vraća u ordinaciju, gdje ga cementiramo u kavitet (šupljinu,rupu) zuba. Zbog kvalitete materijala iz kojeg je izrađen, funkcijski je i estetski superiorniji od kompozitnog ispuna. Osim od keramike, inlay se može izraditi indirektno u dentalnom laboratoriju od zlata i kompozitnog materijala.
Bosnian 
English