Parodontitis (periodontitis) je upala parodonta—periodontalnog ligamenta, gingive, cementa i alveolarne kosti. Obično se očituje u vidu pogoršanja gingivitisa. Simptomi su rijetki, osim kod infekcije HIV–om ili kad se razviju apscesi, kod kojih su bol i edem česti. Dijagnoza počiva na inspekciji, pregledu parodonta i rendgenskim snimkama. Liječenje obuhvaća čišćenje područja ispod gingive i odlučno provođenje higijene kod kuće. Kod uznapredovalih slučajeva može biti potrebna antibiotska terapija i stomatološki hirurški zahvat.
Simptomi, znakovi i dijagnoza
Boli obično nema, osim ukoliko se u jednom ili više džepova ne razvije akutni parodontitis. Zapadanje hrane u džepove tijekom obroka može izazvati bol. Karakteristični su obilni plakovi, uz crvenilo, edem i stvaranje eksudata. Zubno meso može biti osjetljivo i lako krvariti, a moguć je i zadah iz usta.
Simptomi parodontopatije:
- permanentno prisutan loš zadah
- crvene i otečene desni koje krvare na blagi dodir četkicom prilikom pranja zuba(gingivitis),bolno žvakanje
- osjjetljivost zuba na termičke,mehaničke i druge nadražaje
- produženje kliničke krune zuba uzrokovane povlačenjem desni
Pregled zuba i gingive uz pretragu džepova i mjerenje njihove dubine obično je dovoljan za postavljenje dijagnoze. Dubina džepova >4 mm ukazuju na parodontitis. Rendgenske slike zuba pokazuju resorpciju alveolarne kosti u blizini parodontalnih džepova.
Liječenje
Najvažnije je znati da je parodontopatija oboljenje koje se može spriječiti. Glavnu ulogu u prevenciji igra dobra oralna higijena. Uzročnici ovog oboljenja su bakterije iz plaka, što govori da ako se zubni plak otkloni, ne može ni doći do oboljenja parodontopatije.
U višim fazama oboljenja, naš stomatolog kao terapiju propisuje antibiotike da bi se upala sanirala. Takođe vrlo često se rade režanj operacije. Operacija je vrlo jednostavna i izvodi je specijalista parodontologije. Tok operacije je takav da se podiže režanj do kosti, dio koji je oštećen od plaka se čisti i eventualno se dodaje vještačka kost. To omogućava regeneraciju tkiva i dozvoljava zubu i tkivu oko zuba da se oporavi.
Parodontopatija se može nasljedno prenositi, ali ukoliko se vrši redovna i prije svega pravilna oralna higijena, genetika nema uticaja na to i do oboljenja ne mora doći. I pacijent i stomatolog moraju zajedno sarađivati na liječenju, a još važnije prevenciji oboljenja.
Nakon završene terapije, slijedi još jedna faza koja obuhvata:
- kontrolne preglede,
- remotivaciju bolesnika za održavanje oralne higijene,
- odstranjivanje recidiva
Bosnian 
English